Urinarna inkontinencija je nevoljni gubitak mokraće, ali i veliki problem učesato kod ženske populacije. UI nije bolest već stanje koje utiče na milione ljudi širom svijeta. Tačan procenat ljudi koji doživljavaju ovo stanje varira u zavisnosti od izvora podataka, ali se procjenjuje da je najmanje 10 odsto stanovništva ima neki oblik urinarne inkontinencije tokom života. Ovaj poremećaj je 8-10 puta češći kod žena nego kod muškaraca.
- Postoje tri tipa nekontrolisanog mokrenja: SUI – stres inkontinencija – gubitak urina nastaje kod fizičkog naprezanja (kašalj, kijanje, naglo ustajanje, trčanje, smijeh...), UUI – urgentna inkontinencija nastaje iznenada bez jasnog provokacionog faktora, a kao posledica nevoljnih grčenja mišića mokraćne bešike i MUI – mješovita koja ima elemente i stres i urgentne inkontinencije. Postoje i neki drugi tipovi nevoljnog gubitka mokraće kao što su postojanje otvora između susjednih oragana (bešike i vagina, mokraćne cijevi i bešike) - fistule, pojava prelivanja kod muškaraca sa opstruktivnim tegobama (uvećana prostata, karcinom prostate, suženja mokraćne cijevi, skleroza vrata bešike i dr.) koju označavamo kao gubitak urina nakon završetka mokrenja – postmikciono kapanje - objašnjava za "Dan" dr
Aleksandar Spasić, specijalista urologije, u ZU "Tesla Medikal" Berane.
Prema njegovim riječima, u osnovi gubitak urina nastaje kao posledica naglog povećanja pristiska u trbušnoj duplji. Anatomski, kako objašnjava dr Spasić, to je posledica povećane pokretljivosti mokraćne cijevi kod žene čime se povećava i pritisak na mišić koji bi trebalo da spriječi gubitak mokraće (sfinkter).
- Iako je problem inkontinencije mokraće češći kod žena i vezan je za godine života – od 19 odsto u ranim srednjim do 29 odsto posle 80. godina života, kod muškaraca stres inkontinencija nije rijetka pojava i može varirati od 3 do 39 odsto. Kod muškaraca je najčešće urgentna inkontinencija, a u manjem procentu je stres inkontinencija i to običo nakon operativnog liječenja - radikalna prostatektomija zbog karcinoma prostate. Zanimljivo je da se učestalost i kod žena i kod muškaraca povećava na 50 odsto kod štićenika u domovima za stare. Inkontinencija ima ograman uticaj na kvalitet života, narušava socijalni život, svakodnevne i seksualne aktivnosti - naglasio je naš sagovornik.
On je istakao da kod žena glavni faktori rizika su trudnoća i teži vaginalni porođaji, menopauza, gojaznost, pušenje i hronične bolesti pluća.
-Kod muškaraca, pored godina života, faktori rizika su neurološke bolesti, urinarne infekcije, opsturkcija mokrenja, operativno liječenje – prostatektomija i dr. Kao i za svaku dijagnostiku – anamneza, razgovor sa pacijentom je osnova od koje se kreće na šta se nadovezuje fizikalni pregled, dnevnik mokrenja, analiza urina, urodinamsko ispitivanje. Liječenje inkontinencije kod žena počinje promjenama životnih navika (smanjiti tjelesnu težinu, prestati sa pušenjem, liječenje hroničnog kašlja, zatvora...). Redukovati unos kafe i svega što pacijent u toku dana unosi, a primjećuje da pogoršava kontrolu mokrenje. Kao mogući modaliteti liječenja preporučuju se
vježbe koje jačaju mišiće karličnog dna – Kegelove vježbe i Biofeedback trening (proces učenja kako vježbama kontrolisati stres) kao i električna stumulacija mišićnog dna karlice, kao i
liječenje ljekovima i konačno različite metode
hirurškog liječenja do ugradnje vještačkog sfinktera - objašnjava specijalista.
Hiperaktivna mokraćna bešika
Ovo stanje se, kako objašnjava dr Spasić, definiše kao urgentno mokrenje sa ili bez nekontrolisanog mokrenja, obično sa učestalim i noćnim mokrenjem.
- Učestalost varira sa godinama od 5 do 20 odsto i viša je nakon 40. godina života. Zabluda je da je ovo bolest isključivo žena, jer je učestalost neznatno manja kod muškaraca, ali je forma sa nekontrisanim mokrenjem češća kod žena. Hiperaktivnost bešike može biti uzrokovana neurološkim promjenama kao što su Parkinsonova bolest, multipla skleroza, moždani udar, povrede kičmenog stuba i dr. Pored ovih promjene mogu nastati i kao posledica nejasnih faktora, ali i udružena sa tegobama zbog otežanog pražnjenja mokraćne bešike - kazao je dr Spasić.
Prema njegovim riječima, pored standardnih alata, dijagnoza se može potvrditi samo urodinamskim ispitivanjem, a odnose se na povećanu aktivnost mišića mokraćne bešike, ali i pored toga isključiti postojanje urinarne infekcije. Koristan je i dnevnik mokrenja.
- Liječenje obuhvata promjenu vrste i količine popijene tečnosti, redukcija unosa kofeina, smanjenje tjelesne težine, regulacija stolice, trening mokraćne bešike sa ciljem prevazilaženja urgencije, vježbe mišića karličnog dna. Ključno liječenje je medikamentozno – ljekovi iz grupe antimuskarinika, ubrizgavanje boltulinum toksina u mišić mokraćne bešike. Najsavremeniji vid liječenja je neuromodulacija - električna stimulacija perifernih živaca. Moguć način liječenja je i tzv. augmentaciona cistoplastika – zamjena dijela mokraćne bešike dijelom tankog crijeva- kazao je dr Spasić.
Neurogena mokraćna bešika
Većina bolesti koje zahvataju kičmenu moždinu i mozak imaju za posledicu nepravilan rad mokraćne bešike a koji, ukoliko nije adekvatno liječen, vodi nekontrolisanom mokrenju.
-Tri su tipa poremećaja, a vezana su za djelove nervnog sistema koju su oštećeni i moguće je razlikovati ih urodinamskim ispitivanjem. Demencija, moždani udar, zatvorene povrede glave, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, povrede kičmene moždine i infekcije, spina bifida i različiti tumorski procesi kao i povrede nervnih korjenova i perifernih živaca predstavljaju široku neurološku patologiju koja ima za posledicu ovaj poremećaj u radu mokraćne bešike- objašnjava dr Spasić.
Dijagnoza zahtijeva prvo razumijevanje neruoloških procesa koji izazivaju neruogenu mokraćnu bešiku te je pored potrebnih algoritama dijagnostike za pomenuta oboljenja neophodno uraditi urodinamsko ispitivanje.
- Liječenje je antimuskarisnim ljekovima, smanjenje otpora u mišiću koji održava kontrolu mokrenja metodama kao što su sfinkterektomija, ubacivanje stentova i ubrizgavanje botulinum toksina, kateterizacija mokraćne bešike – stalni kateter ili povremena samokateterizacija- kazao je dr Spasić.
